Grdenić, Drago

Drago Grdenić, rojen 31. avgusta v Križevcih 1919, diplomiral iz kemije 1942 na Filozofski fakulteti v Zagrebu. Od 1942 do 1945 je bil borec protifašističnega gibanja in član Prosvetnega oddelka ZAVNOH-a, 1945 pa je postal profesor Višje pedagoške šole v Splitu. Od 1946 do 1948 je bil na podiplomskem študiju v Moskvi na Inštitutu za organsko kemijo AZ SSR pri profesorjih A. N. Nesmejanovu i A. I. Kitajgorodskem, kjer se je specializiral za rentgensko kristalografijo ob raziskavah kristalne strukture alkilživosrebrnih halogenidov.
Doktorat je dosegel 1951 z disertacijo "Rentgenografske raziskave nekaterih organskih spojin živega srebra" na Univerzi v Zagrebu. V letih 1955 in 1956 je bil na podoktorskem izpopolnjevanju na Univerzi v Oxfordu pri profesorici Dorothy C. Hodgkin (Nobelova nagrajenka 1964) in z njo objavil dve deli o strukturi bakterijskega pigmenta feroverdina.
Od 1946 je bil asistent, od 1952 docent, od 1956 izredni, od 1960 redni profesor na Univerzi v Zagrebu. Predaval je predmete: Splošna kemija, Anorganska kemija, Kristalokemija, Anorganska stereokemija, Rentgenska strukturna analiza, Organokovinske spojine i Zgodovina kemije. Upokojil se je 1985.
L. 1952 je osnoval Zavod za splošno in anorgansko kemijo Naravoslovno-matematične fakultete na Strossmayerjevem trgu 14, 1962 pa ga je preselil na ulico kralja Zvonimira 8, kjer je adaptiral in opremil prostore za pouk kemije in raziskovalno delo (preparativne metode, IR-spektroskopijo, rentgensko sipanje, magnetokemijo, mikroanalizo idr.), ter osnoval knjižnico, ki šteje okoli 5200 knjig.
Bil je član Odbora za gradnju Instituta Ruđer Bošković v Zagrebu in tam od 1952 do 1961 vodil Oddelek za strukturno in anorgansko kemijo. Od 1960 do 1974 je bil direktor Univerzitetnega inštituta za anorgansko in analizno kemijo, od 1960 do 1962 dekan Naravoslovno-matematične fakultete, od 1976 do 1979 pa rektor Univerze v Zagrebu.
Od 1959 je izredni, od 1973 pa redni član JAZU, med 1973 in 1975 je bil njen glavni tajnik. Dopisni član ANUBiH je od 1975 in SAZU od 1976. Bil je član Hrvaškega kemijskega društva (1945), Kraljevega društva kemije (1955) in Ameriškega kemijskega društva (1959), častni član Hrvaškega naravoslovnega društva (1980), častni svetnik Inštituta Ruđer Bošković (1970), odgovorni urednik časnika Priroda (1948–55), predsednik Hrvaškega kemijskega društva (1970–72), član uredniškega sveta mednarodnega časopisa Inorganica Chimica Acta (Padova, 1974–88), ustanovitelj in predsednik Jugoslovanskega kristalografskega centra pri JAZU (1966–91) in glavni urednik Godišnjaka, ki ga je izdajal center.
L. 1950 je prvi pri nas uporabil metodo rentgenskega uklona za določanje kristalne in molekularne strukture ter s številmi sodelavci ustanovil zagrebško šolo strukturne kemije.
Ustanovil je kvadratno antiprizmo za koordinacijo teorij (Nature, London 1958, Acta Cristallogr. 1959), odkril je alkilživosrebrne oksonijeve in sulfonijeve komplekse (J. Chem. Soc. London 1958; 1962), postavil pravila o koordinaciji atoma živega srebra v spojinah živega srebra (Quarterly Reviews of the Chemical Society, London 1965; Wedepohls Handbook of Geochemistry, Berlin 1969; Structural Studies, a Volume in Honor of Dorothy Hodgkin, Oxford 1981), definiral Hofmannovo bazo i določil permerkurirani metan, acetaldehid in ocetno kislino (Chem. Comm. London 1974; J. Organomet. Chem. London 1978–91), določil strukturo vrste kompleksov in organskih spojin živega srebra (Croat. Chem. Acta 1957, 1989; Inorg. Chem. 1964, 1973).
Objavil je 88 izvirnih člankov, štiri pregledne članke, 29 strokovnih člankov in štiri knjige. Obsežno delo Zgodovina kemije (Školska knjiga i Novi Liber, Zagreb 2001, XIII + 933 str.) je prevedeno tudi v slovenščino (Nada Jurič, In Obs Medicus d. o. o. Ptujska Gora 2007).

Najpomembnejše znanstvene objave:
Kristalna struktura "živina dietilen oksida" kao dokaz kolinearnosti veza C-Hg-C (1952).
Živin(II) oksiklorid, Hg3Cl4O, kao tri(klormerkuri)oksonijev klorid, (ClHg)3OCl (1955).
Metilmerkurirani oksonij i sulfonij pripravom spojeva: (H3CHg)3O(BF4), (1957 i 1962) i (H3CHg)3S(NO3) (1958).
Arhimedova antiprizma kao koordinacijski poliedar u acetilacetonatima četverovalentnog cerija, cirkonija, torija i uranija (1958, 1959).
Stereokemijska uloga nepodijeljena para elektrona: kositrov(II) klorid dihidrat (1961), kalijev klorid triklorostanit(II) hidrat (1962), antimonit (1960) i racemični kalijev antimoniltartrat hemihidrat (1965).
Monomerkurirana octena kiselina, (NO3Hg)CH2COOH (1991), trimerkurirani acetaldehid, (NO3Hg)3CCH0 (1987), tetramerkurirani metan, C(HgOOCCF3)4 (1974) i C(HgCN)4.H20 (1978). Bio je to dokaz da Hofmannova baza (1898) nije merkurirani etan nego metan.

Pregledi
The structural chemistry of mercury. Quart. Rev. Chem Soc. London, 19 (1965) 303–328.
Mercury. Crystal Chemistry, Handbook of Geochemistry, vol. II/1, 80A, 1-6, Springer Verlag, Berlin 1969.
Bonds and contacts of mercury atom in the crystal structure of organomercury compounds. Izvj. Jugoslav. Centr. krist., JAZU, Zagreb 1977, str. 5–23.
Connections in the crystal structures of mercury compounds. A volume in honour of Professor Dorothy Hodgkin. Edited by G. Dodson and al. Clarendon Press, Oxford 1981. Str. 207–221.

KNJIGE
D. Grdenić, Molekule i kristali - uvod u strukturnu kemiju, 5. obnovljeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb 2005, 447 stranica.
D. Grdenić, Povijest kemije, Školska knjiga i Novi Liber,Zagreb 2001, XIII + 933 stranice.
D. Grdenić, Zgodovina kemije, izdaja v slovenskem. Prev. Nada Jurič, In Obs Medicus d. o. o. Ptujska Gora 2007, XIII + 933 stranice.
D. Grdenić, Alkemija, Jesenski i Turk, Zagreb 2003, 23o stranica.
web stranica: http://www.hazu.hr

Skupno 88 znanstvenih publikacij.
Učbenik: "Molekule i kristali - uvod u strukturnu kemiju", Školska knjiga, Zagreb, 1973. (IV. izdaja 1989).
Izmed 29 strokovnih člankov:
"Organometalni spojevi" i "živa" u Tehničkoj enciklopediji HLZ,
"Struktura alifatskih organoživinih spojeva, Kemija u industriji (1987),
"Sto godina sveučilišne nastave kemije", Croat. Chem. Acta (1975, 1977),
"Prvi hrvatski kemičari", Kemija u industriji (1993),
"Komentar, riječnik i pogovor dvojezičnom izdanju Dominove Dissertatio physica god. 1784.", JAZU 1987.

Popularizacija kemije v izdajah Hrvaškega naravoslovnega društva in člankih v "Prirodi" 1945–95.

Prejel je republiško nagrado za znanost Ruđer Bošković (1961), nagrada mesta Zagreb (1975), republiško nagrado za življenjsko delo (1985), nagrado AVNOJ-a (1988) in medaljo Božo Težak Hrvaškega kemijskega društva (1990).

(februar 2012)

Redovni profesor anorganske kemije u m., rođen u Križevcima 31. kolovoza 1919., diplomirao kemiju god. 1942. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1942.-45. borac antifašističkog pokreta i član Prosvjetnog odjela ZAVNOH-a, god. 1945. profesor Više pedagoške škole u Splitu. God. 1946.-48. na postdiplomskom studiju u Moskvi u Institutu organske kemije AN SSSR kod profesora A. N. Nesmejanova i A. I. Kitajgorodskoga, gdje se specijalizirao iz rentgenske kristalografije istraživanjem kristalne strukture alkilživinih halogenida.
God. 1951. doktorat s disertacijom "Rentgenografska istraživanja nekih organoživinih spojeva" na Sveučilištu u Zagrebu. God. 1955.-56. postdoktorski studij na Sveučilištu u Oxfordu kod profesorice Dorothy C. Hodgkin (nobelovke 1964.) s kojotu je objavio dva rada o strukturi bakterijskog pigmenta feroverdina.
Od god. 1946. asistent, od 1952. docent, od 1956. izvanredni, od 1960. redovni profesor Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu za kolegije: Opća kemija, Anorganska kemija, Kristalokemija, Anorganska stereokemija, Rentgenska strukturna analiza, Organometalni spojevi i Povijest kemije. Umirovljen god. 1985.
God. 1952. osnovao Zavod za opću i anorgansku kemiju PMF-a na Strossmayerovom trgu 14, god. 1962. preselio ga u Ul. kralja Zvonimira 8, gdje je adaptirao i opremio prostorije za kemijsku nastavu i istraživanje (preparativne metode, IR-spektri, rentgensku difrakciju, magnetokemiju, mikroanalizu i dr.), te osnovao knjižnicu koja broji oko 5200 knjiga.
Član Odbora za izgradnju Instituta "Ruđer Bošković" u Zagrebu, u kojem je 1952.-61. vodio Odjel strukturne i anorganske kemije. God. 1960.-74. direktor Sveučilišnog instituta za anorgansku i analitičku kemiju, 1960.-62. dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, 1976.-79. rektor Sveučilišta u Zagrebu.
Od 1959. izvanredni, od 1973. redoviti član JAZU, god. 1973.-75. njen glavni tajnik. Dopisni član ANUBiH (1975.) i SAZU (1976.). Član Hrvatskog kemijskog društva (1945.), Engleskog kemijskog društva (1955.), Američkog kemijskog društva (1959.). Počasni član Hrvatskog prirodoslovnog društva (1980.), počasni savjetnik Instituta "Ruđer Bošković" (1970.). Odgovorni urednik časopisa "Priroda" (1948.-55.), predsjednik Hrvatskog kemijskog društva (1970.-72.), član savjeta međunarodnog časopisa Inorganica Chimica Acta (Padova, 1974.-88.), osnivatelj i predsjednik Jugoslavenskog kristalografskog centra pri JAZU (1966.-91.) i glavni urednik njegova "Godišnjaka".
God 1950. prvi u nas primijenio metodu rentgenske difrakcije za određivanje kristalne i molekulske strukture, te s brojnim suradnicima osnovao zagrebačkuškolu strukturne kemije.
Ustanovio kvadratnu antiprizmu za koordinaciju torija (Nature, London 1958., Acta Cristallogr. 1959.), otkrio alkiživine oksonijeve i sulfonijeve spojeve (J. Chem. Soc. London 1958; 1962.), postavio pravila o koordinaciji živinog atoma u kristalima živinih spojeva (Quarterly Reviews of the Chemical Society, London 1965; Wedepohls Handbook of Geochemistry, Berlin 1969; Structural Studies, a Volume in Honor of Dorothy Hodgkin, Oxford 1981.), definirao Hofmannovu bazu i ustanovio permerkurirani metan, acetaldehid i octenu kiselinu (Chem. Comm. London 1974.; J. Organomet. Chem. London 1978.-91.), odredio kristalnu strukturu niza živinih kompleksnih i organskih spojeva (Croat. Chem. Acta 1957., 1989.; Inorg. Chem. 1964., 1973.).

"Najpomembnejši" znanstveni radovi
Kristalna struktura "živina dietilen oksida" kao dokaz kolinearnosti veza C-Hg-C (1952).
Živin(II) oksiklorid, Hg3Cl4O, kao tri(klormerkuri)oksonijev klorid, (ClHg)3OCl (1955).
Metilmerkurirani oksonij i sulfonij pripravom spojeva: (H3CHg)3O(BF4), (1957 i 1962) i (H3CHg)3S(NO3) (1958).
Arhimedova antiprizma kao koordinacijski poliedar u acetilacetonatima četverovalentnog cerija, cirkonija, torija i uranija (1958, 1959).
Stereokemijska uloga nepodijeljena para elektrona: kositrov(II) klorid dihidrat (1961), kalijev klorid triklorostanit(II) hidrat (1962), antimonit (1960) i racemični kalijev antimoniltartrat hemihidrat (1965).
Monomerkurirana octena kiselina, (NO3Hg)CH2COOH (1991), trimerkurirani acetaldehid, (NO3Hg)3CCH0 (1987), tetramerkurirani metan, C(HgOOCCF3)4 (1974) i C(HgCN)4.H20 (1978). Bio je to dokaz da Hofmannova baza (1898) nije merkurirani etan nego metan.

Pregledi
The structural chemistry of mercury. Quart. Rev. Chem Soc. London, 19 (1965) 303-328.
Mercury. Crystal Chemistry, Handbook of Geochemistry, vol. II/1, 80A, 1-6, Springer Verlag, Berlin 1969.
Bonds and contacts of mercury atom in the crystal structure of organomercury compounds. Izvj. Jugoslav. Centr. krist., JAZU, Zagreb 1977, str. 5-23.
Connections in the crystal structures of mercury compounds. A volume in honour of Professor Dorothy Hodgkin. Edited by G. Dodson and al. Clarendon Press, Oxford 1981. Str. 207-221.

KNJIGE
D. Grdenić, Molekule i kristali - uvod u strukturnu kemiju, 5. obnovljeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb 2005, 447 stranica.
D. Grdenić, Povijest kemije, Školska knjiga i Novi Liber,Zagreb 2001, XIII + 933 stranice.
D. Grdenić, Zgodovina kemije, izdaja v slovenskem. Prevolla Nada Jurič, In Obs Medicus d. o. o. Ptujska Gora 2007, XIII + 933 stranice.
D. Grdenić, Alkemija, Jesenski i Turk, Zagreb 2003, 23o stranica.
web stranica: http://www.hazu.hr

Ukupno 88 znanstvenih publikacija.
Udžbenik: "Molekule i kristali - uvod u strukturnu kemiju", školska knjiga, Zagreb , 1973. (IV. izdanje 1989.).
Od 29 stručna rada tu su prikazi:
"Organometalni spojevi" i "živa" u Tehničkoj enciklopediji HLZ,
"Struktura alifatskih organoživinih spojeva, Kemija u industriji (1987.),
"Sto godina sveučilišne nastave kemije", Croat. Chem. Acta (1975., 1977.),
"Prvi hrvatski kemičari", Kemija u industriji (1993),
"Komentar, riječnik i pogovor dvojezičnom izdanju Dominove Dissertatio physica god. 1784.", JAZU 1987.

Popularizacija kemije u izdanjima Hrvatskog prirodoslovnog društva i člancima u "Prirodi" 1945.-95.

Republička nagrada za znanost "Ruđer Bošković" (1961.),
Nagrada grada Zagreba (1975.),
Republička nagrada za životno djelo (1985.),
Nagrada AVNOJ-a (1988.),
Medalja "Božo Težak" Hrvatskog kemijskog društva (1990).

(oktober 2010)